Kada vidite naše dečke kako u 58. minuti jure u kontru dok protivnik “diše na škrge”, znajte da je za to zaslužan upravo on. U novom izdanju serijala “Na kavi s…” ugostili smo čovjeka koji je već sedam godina neizostavan dio stručnog stožera MRK Sesvete Triglav osiguranje – našeg kondicijskog trenera, Branimira Šolu.

Doktorant kineziologije, bivši skijaš (da, dobro ste pročitali!) i čovjek koji brine da su naši “gladijatori” spremni za pakleni ritam Europe i domaće lige.

Branimire, već si sedam godina dio inventara u Sesvetama. Kad se sjetiš početaka i usporediš ih s današnjim stanjem – što se promijenilo?

Promijenio sam praktički četiri trenera, tako da se dosta toga mijenjalo! Ali najveća razlika je u ambicijama. Na početku smo se borili za ostanak, a sada se borimo za prolazak skupine u Europskoj ligi. To je ogroman skok. Ono što je ostalo isto je sustav rada i razina profesionalizma koju smo postavili još tada i koje se držimo cijelo vrijeme.

Mnogi vide samo utakmice, ali tvoj posao kreće puno ranije. Kako izgleda tvoj tjedan s ekipom?

Vikend je za utakmicu, ali i pripremu cijelog sljedećeg tjedna – pisanje programa, raspored treninga u dogovoru s glavnim trenerom. Sada, kad igramo u ritmu subota-utorak-subota-utorak, nemamo previše prostora za klasične treninge, fokus je na regeneraciji i održavanju. Trudimo se pratiti ono što znanost nalaže i provesti to na terenu.

Kondicijski treneri obično nisu omiljeni, posebno ljeti. Kako te dečki gledaju kad izvadiš štopericu? Ima li kukanja?

Obožavaju kad im kažem “danas trčimo 15-15” ili “8 puta 400 metara”! (smijeh) Imam osjećaj da bi me tad svaki od njih najradije “sahranio”. Ali mislim da sam ih uspio uvjeriti da je to za njihovo dobro. Naši rezultati to pokazuju – sve što sad radimo u ovom ludom ritmu je temelj onoga što smo “krvarili” na pripremama.

Doktorant si na Kineziološkom fakultetu. Koliko je znanost danas presudna u rukometu? Može li se igrati samo na talent i “staru školu”?

Iskreno, mislim da ne može. Moramo biti u korak sa znanošću. Danas ljudi često izmišljaju toplu vodu, a sve je već davno otkriveno. Budi pametan, pročitaj, primijeni ono što je dokazano i nemoj previše filozofirati.

“Imam osjećaj da bi me tad svaki od njih najradije “sahranio”, ali rezultati pokazuju da je to za njihovo dobro.”

Bitan si faktor i u prevenciji ozljeda. Kako balansiraš između toga da budu “zvijeri”, a da ostanu zdravi?

To je zapravo jedno te isto. Svaki trening, bilo da je usmjeren na snagu ili izdržljivost, ujedno je i prevencija ozljeda. U ovakvom gladijatorskom sportu i ritmu igranja svaka tri dana, nemoguće je izdržati ako nisi “zvijer”. Ako nisi spreman, gotov si.

Zanimljiv podatak koji mnogi ne znaju – ti si bivši rukometaš, ali i profesionalni skijaš! Kako si s bijelih padina završio u dvorani?

Gdje si to iskopao! (smijeh) Da, skijanje je bilo prva ljubav. U rukomet sam se uključio relativno kasno, sa 17 godina. Došao sam do Premijer lige kao “teški fizikalac” – nisam imao neki Bogomdani talent, ali sam bio jak i discipliniran. Ta radna etika koju sam donio iz skijanja je bila ključna i to danas pokušavam prenijeti dečkima. Okidač je bio trenutak kad je rukomet došao u moj rodni Tomislavgrad.

Radiš i s mlađim reprezentacijama pri HNS-u i HRS-u. Koja je razlika u pripremi nogometaša i rukometaša?

Ključna razlika je u mentalitetu i odnosu prema treningu. Nogometaši su specifični – oni često pitaju “zašto, kako, koliko”, rukometaši samo “odrade”. Nogometašima često moraš objašnjavati milijun stvari, uvjeravati ih zašto je nešto dobro za njih, kako bi ih dobio da to odrade na maksimumu.

Na klupi si vrlo aktivan, često te vidimo kako smiruješ trenera Igora Vorija da ne dobije karton. Koliko živaca potrošiš?

Ovih 7 godina je beneficirani radni staž! (smijeh) Treneri su pod najvećim stresom i moj zadatak je maknuti dio tog stresa s njih. Kad vidim da trener gubi fokus, pokušavam ga “vratiti”. Većinom uspijevam, iako se zna dogoditi da i ja “podivljam”. Bilo je teških trenutaka, ali puno više onih prekrasnih.

Tko je u svlačionici najveći radnik, a tko uvijek ima komentar?

Finek je taj koji uvijek ima spreman odgovor ili foru, po tome je poznat, ali je istovremeno i “mašina” koja šuti i radi kad treba. Većina dečki je iznimno profesionalna, nema bespotrebnog kukanja.

Do zaključenja ovog intervjua nismo dobili “svježiju” fotografiju kako kondicijski trener vježba s igračima osim one s priprema na kraju srpnja… Vježba li Branimir zaista s momcima dokaza nemamo… Ostavljamo sud čitateljima našeg intervjua.

P.S.:

Tko prvi dostavi dokaze 📸 kako Branimir vježba (ne starije od 7 dana, slično kao rodni list) dobiva jedan trening besplatno s Branimirom😎!