On je “senator” u svlačionici unatoč svojim mladim godinama, majstor igre na krilu, svjetski prvak na pijesku i – prema Duminim riječima – jedini čovjek koji smije puštati glazbu (iako se neki ne bi složili 😉).
U novom izdanju serijala “Na kavi s…” ugostili smo Nikolu Fineka.
Finek je u klub stigao iz Metalca 2020. godine i danas je jedan od nositelja igre i atmosfere u našoj Plavoj tvrđavi.
Nikola, u klubu si već godinama, stigao si negdje 2019./2020. To te u današnjim okvirima čini jednim od senatora. Osjećaš li se kao starosjedioc u Plavoj tvrđavi?
Pa da, došao sam 2020. i definitivno se tako osjećam. Kad pogledam, od tada su tu samo kapetan Šuker, a te sezone su došli i Jopa (Topić) i Fičo Perić. Tako da se definitivno osjećam kao da sam tu sto godina, a zapravo sam šest. (smijeh)
Kažu kako su krila i golmani “posebna sorta” ljudi. Slažeš li se s tim?
Slažem se, ali bih ipak rekao kako su golmani malo “posebniji” jer žele da ih se gađa loptom! Mi smo možda malo drugačiji, ali oni su kategorija za sebe.
Što je najbitnije za vrhunsko krilo? Brzina, odraz ili ona finta u zglobu?
Sve od toga je bitno, ali najbitnije je u pravom trenutku odlučiti gdje puknuti. Ključ je vidjeti postavljanje golmana i ne odlučivati unaprijed gdje ćeš pucati. To se često događa kad si mlad, zacrtaš si kut i ne gledaš. Dakle, uz fizikalije, glava i odluka su broj jedan.
Imaš li neki omiljeni šut koji čuvaš za posebne prilike ili golmana kojeg posebno voliš “bušiti”?
Prije sam često bacao lobove, ali u zadnje vrijeme nemam neki poseban šut. A nemam ni nekog golmana u ligi kojeg imam “na zubu”. Volim zabiti svakome kad se pruži prilika!
Moramo spomenuti onaj video iz EHF-a, fenomenalan pas i tvoj gol. Postoji li taj poseban “Duma connection” između vas dvojice, s obzirom na to da ste kraljevi pijeska?
To je točno. Igramo zajedno već više od pet godina, što u dvorani, što na pijesku. On mene kuži, ja njega kužim. Dovoljno je da se samo pogledamo i ide cepelin. Isto je i na pijesku, zna unaprijed gdje ću biti. To je iskustvo igranja zajedno – on me pogleda i baci loptu u pravo vrijeme.
Obojica ste standardni reprezentativci Hrvatske u rukometu na pijesku i višestruki svjetski prvaci. Kako se prebacuješ s parketa na pijesak?
Meni je to lagano jer smo aktivni cijelo ljeto. Nemamo previše odmora, možda tjedan-dva, i odmah smo na pijesku. Atmosfera na pijesku je možda malo opuštenija, ali pritisak je uvijek tu. Ipak je naša reprezentacija godinama u svjetskom vrhu i uvijek je cilj medalja.
Kakav je Duma kao suigrač? Tko koga sluša?
Uglavnom ja slušam njega! (smijeh) On je srednji vanjski, on diktira igru i u dvorani i na pijesku. Naravno, ako ja primijetim nešto, kažem mu, ali on je taj koji vodi igru.
Kakav je osjećaj slušati hrvatsku himnu s medaljom oko vrata na drugom kraju svijeta?
Dok to nisam doživio prvi put, nisam znao kakav je to osjećaj. Stvarno je predivno, pogotovo kad znaš koliko si truda uložio, koliko slobodnog vremena odvojio nakon posla… Doći na natjecanje i slušati himnu kao prvak je neopisivo.
DJ BATTLE: FINEK VS. SVRŽNJAK
(U razgovor se ubacuje Matej Svržnjak, jer tema glazbe u svlačionici ne može proći bez njega…)
Nikola, moramo ovo riješiti. Duma je tebe proglasio jedinim pravim DJ-em, ali kaže da je Svržnjak uzurpirao zvučnik. Imate li obojica spremne odgovore?
Svržnjak: Imam! Ja bih rekao da sam ja ipak mlađi od Dume, pa nam se ne poklapaju ukusi oko muzike u nekim trenucim. Ali u većini slučajeva ja popustim i pristanem na to što Duma želi.
Finek: Slažem se da je Duma star! (smijeh) Duma i ja imamo sličniji stil glazbe, tako da sam ja Dumin favorit. Ali prihvaćamo mi sve, ne osuđujemo… barem ne uvijek!
Nikola, daj nam par pjesama s tvoje playliste. Što bi pustio da nabriješ ekipu?
Neka domaća, Magazin ili tako nešto… To uglavnom svi prihvaćaju i nema primjedbi.
Poznat si kao netko tko diže atmosferu. Tko je tvoja glavna “žrtva” za podvale, a tko najbolje vraća?
Najbolja žrtva, ne samo meni nego svima, je možda Leon. Ali volim zezati i svog cimera Fiću. Leon zna uzvratiti, zna se šaliti na svoj i tuđi račun, ali i Jopa (Topić) je tu negdje.
Imaš li neki ritual prije utakmice bez kojeg ne izlaziš na teren?
Imam. Moram uvijek pojesti čokoladicu prije utakmice. To mi je obavezan ritual.
“Moram uvijek pojesti čokoladicu prije utakmice. To je moj ritual.”
Sezona je duga, ciljevi su visoki. Što bi tebe osobno zadovoljilo?
U Europi nam je cilj bio proći grupu, a u domaćem prvenstvu sanjamo o tome da napokon budemo drugi. To nam nije uspjelo zadnjih par godina i nadamo se da ćemo ove sezone to ostvariti. A tko zna, možda i nešto više, daj Bože!
Poruka za navijače?
Nadam se da će nastaviti dolaziti kao što su dolazili na europske utakmice. Da će biti još glasniji i bodriti nas do kraja sezone, jer nam to puno znači!
