Jedna mala priča o najboljoj mladoj momčadi Hrvatske:

“Mislim da je vrijeme da odem, bit će im bolje s nekim drugim, dao sam svoj maksimum. Netko drugi će ih bolje voditi nego ja.”, govorio je u jednom trenutku Josip Cvetković, trener kadetske momčadi našeg kluba. Momčad je nanizala nekoliko loših rezultata, forma je bila za zaborav i izgledalo je kao da će se teško ponoviti lanjski uspjeh kada je jedna momčad našeg kluba po prvi put u povijesti osvojila naslov prvaka države.

“Kada momčad igra loše to je trenerova krivica, kada pobjeđuju onda je to njihova zasluga, ja sam tu da im pomognem. Trenutno mislim da će im neko drugi pomoć”, izjavio je Cveba u jednom razgovoru.

Nije bila to krizna situacija, ali kada si navikao na najbolje od svoje momčadi, kada si pravi sportaš i cilj ti je samo dobar rezultat, onda i najmanji pad u formi želiš što prije spriječiti i sve podrediti za dobar rezultat.

“Ma sve je u redu, samo smo malo umorni, puno utakmica, znamo mi da smo najbolji. Ne želimo da trener ode”, govorili su u to vrijeme Cvebini igrači kojima nije bilo ni na kraj pameti da žele drugog trenera.

Pod Cvebom su napravili najveće uspjehe svoje mlade karijere i svjesni su da pod njegovim vodstvom mogu najbolje napredovati. Oni koji su znali da Cveba razmišlja o odlasku nisu to smjeli ni reći njegovim igračima jer teško je i zamisliti kako bi ih to pogodilo.

“Ostajem”, rekao je Cveba nakon par dana i spremno prihvatio svoju ulogu u teškoj situaciju.

I to je ono što ovu momčad izdvaja od ostalih. Kada je najteže nitko ne želi bježati. Svako želi prihvatiti svoje greške, svoje mane i dati 100 posto od sebe da ih ispravi.

Ostala su dva mjeseca do završnice, a momčad je bila u lošoj formi. Nitko se nije predao nego se počelo raditi jače nego ikad. O novom naslovu prvaka države nitko nije razmišljao jer je bilo još puno do završnice. O prošlogodišnjem naslovu nitko nije razmišljao jer prvaci ne razmišljaju o prošlosti.

Došla je i ta završnica. Očekivanja su bila velika. Prva utakmica – uvjerljiva pobjeda. Druga utakmica – uvjerljiva pobjeda. Treća utakmica – uvjerljiva pobjeda. Došlo je četvrtfinale, sada kreće ono pravo natjecanje.

Četvrtfinale – lagana pobjeda. Na putu do finala sada stoji Nexe. Dan prije naši seniori napravili su najveći uspjeh u povijesti kluba i pokazali da su druga momčad Hrvatske. Pobjedom baš protiv Nexea. Odličan protivnik, teška utakmica. Nexe je vodio, kontrolirao utakmicu, mučili smo se dati gol. Bilo je teško, nismo izgledali najbolje, ali onda kao da se ponovila situacija s početka priče.

Nitko nije pomislio odustati kada je bilo najteže. Stisli su se zubi, počelo se igrati kako treba i Nexe je pao. Drugi put u polufinalu u dva dana. Finale PH drugu godinu za redom. A tamo nas je čekao stari znanac RK Zagreb. Repriza prošlogodišnjeg finala. Igrači Zagreba dodatno motivirani i željni osvete za prošlogodišnje finale.

Teška utakmica. Iako smo bolji ne možemo se odvojiti. Zagreb je odlična ekipa konstantno nam diše za vratom. Ipak, još jednom su naši klinci pokazali da su prvaci. Stvoreni daleko od Poreča, daleko od ove utakmice. Stvarani u dvorani, u teretani, daleko od svih kamera, novinara, gledatelja koji su došli u Poreč ispratiti finale. Stvarani u znoju, krvi i suzama pod vodstvom Josipa Cvetkovića, najboljeg trenera u državi.

“I dalje je mislim isto, ova pobjeda je njihova zasluga, ja sam im samo pomogao da dođu do ovdje”, rekao je Cveba nakon osvojenog naslova. Itekako si im pomogao Josipe, bolje nego što bi im itko mogao pomoći.

Naslov je ponovno tamo gdje treba biti. U rukama našeg Jože, našeg kapetana i najboljeg igrača u državi. Medalje su oko vrata svih koji su bili dio ove momčadi. Prvaci su ponovno na postolju. Ali nema puno vremena za slavlje. Proveselilo se, zabavilo, a sada se čekaju pripreme i ponovno treniranje. Do idućeg susreta. Pozdrav prvaci, odmorite se, hvala Vam na svemu.

Prvaci Hrvatske:

Leo Branko Sunajko – Dobri naš Bančo. Kao da mu je svaka utakmica finale. Najbolji golman Hrvatske koji brani kao da ima tisuću utakmica u nogama.

Antonio Veljković – Potpora Banči. Čeka svoju priliku, uvijek je tu za momčad i uvijek iskoristi svoju priliku.

Toma Kapitan – Mali Kep. Doktor rukometa. Najbolja finta Hrvatske i vizionar.

Karlo Antunović – Dijete kluba. Kada napravi fintu lažnog šuta zaplivaju i oni koji gledaju utakmicu. Odigrao nevjerojatan turnir i pokazao svu svoju kvalitetu.

Fran Premec – Došao kao veliko pojačanje i opravdao sva očekivanja. Veliki borac.

Vito Salaj – Najbolji srednji vanjski Hrvatske. Za njega nema odmora. Kada je bilo najteže ostao je hladne glave i vjerovao u sebe i svoju momčad. Motor i pokretač svega dobrog.

Luka Horvat – Još jedno dijete kluba. Nevjerojatan raspon šuteva. Hox je majstor na desnom krilu. Drugu završnicu za redom najkonstatniji igrač i jedno od najboljih krila u državi.

Mihael Udovičić – Obrana, napad, ne zna se gdje je bolji. 1/2 najboljeg dua na lijevom krilu u državi.

Franko Pomper – Baš kao i Miha. Odličan na oba kraja terena i majstor realizacije. 2/2 najboljeg dua na lijevom krilu u državi.

Luka Pavić – Vrhunsko lijevo krilo koje je imalo priliku učiti od Pompera i Mihe. Sljedeća sezona je njegova.

Vice Badurina – Drugu godinu za redom osvojio naslov sa starijom generacijom. Tu je zasluženo zbog svoje kvalitete i igre.

Hrvoje Čveljo – Bombarder s desnog vanjskog.

Ante Lasan – Također došao kao veliko pojačanje. Div na crti koji i najvažniji obrambeni igrač. Pored njega nitko ne prolazi. A ni preko…

Noa Luka Lujić – Najveći borac u klubu. Gine za klub svaku utakmicu i nikome ne priznaje da je bolji.

Luka Bosančić – Bosna si uvijek stvori priliku i iskoristi svoju priliku.

Krševan Granić – Vojnik kluba. Ništa mu nije teško i uvijek je na raspolaganju.

Frane Granić – Odličan obrambeni igrač. Obrana 5-1 nezamisliva je bez njega.

Anton Žunić – Dobra duša momčadi. Bez njega ništa ne bi bilo isto.

Josip Tomić – Joža. Dijete kluba, dijete svih nas. Najveća pobjeda kluba je ta što je jedan ovakav igrač nastao u našem klubu. Od prvih koraka do najboljeg igrača države, ali i šire. MVP

Josip Cvetković – Najbolji trener Hrvatske. Drugu godinu za redom. To je već ozbiljna priča. Borac, ratnik. Momčad je oličenje trenera. Njihov je trener pobjednik, logično je da će biti i oni.

Alen Dujmić – Cvebina desna ruka, znalac koji donosi dimenziju više na klupi momčadi

Tihomir Kapitan – Najiskusniji član stožera. Zadužen za održavanje mirnoće i savjete. Svoj posao odradio je na razini.