Sezona 2022/2023 bila je povijesna za naš klub. U EHF kupu dogurali smo do četvrtfinala, pružali odličan otpor Nexeu i Zagrebu i jednostavno smo sami sebi postavili visoke ciljeve. Takav rasplet situacije bio je odličan za sve, osim za dečke koji će i sljedeće sezone nositi dres našeg kluba. Apetiti su postali veliki, ciljevi su ostali isti i jedina opcija bila je puno raditi i trenirati.

Sezona je počela standardno dobro i momčad je držala razinu koja se i očekuje. Zatim je momčad doživjela šok. Najuspješniji trener u povijesti kluba Silvio Ivandija otišao je s pozicije trenera zbog privatnih razloga. Momčad je preuzeo dok se borila za ostanak u Premijer ligi. Svaki dan je klubu i momčadi pružao sve od sebe i na kraju mu se to isplatilo. Utvrdio je naš klub na trećem mjestu u Hrvatskoj, izborio je Final Four Kupa tri puta i dogurao do četvrtfinala EHF kupa. Ovim putem bi mu još jednom željeli zahvaliti na svemu što je učinio za naš klub. Siki, zauvijek ćeš ostati zapisan u povijesti našeg kluba.

Na njegovo mjesto došao je Igor Vori. Kakav je on tek teret imao. Očekivalo se da nastavi put koji je utabao Ivandija. Vori je hrabro prihvatio ulogu i pokazao koliko mu znači klub u kojem je ponikao. Avanturu je počeo s tri pobjede i hrabrim porazom protiv Zagreba i to najmanjim u povijesti kluba. Nanizao je još dvije pobjede u Premijerci, a zatim je došao europski ogled protiv Bešiktaša.

Turski velikan uvjerljivo je najveće ime koje je stalo na put našem klubu. Spektakl u Jelkovcu pred više od tisuću ljudi završio je na najbolji mogući način. Iako smo igrali bez ozlijeđenih Dumenčića i Čaprića u Jelkovcu smo slavili protiv Bešiktaša s 34-27. Najveća je to pobjeda u povijesti kluba. Tjedan dana kasnije nismo imali sreće ni iskustva i Bešiktaš je nadoknadio zaostatak i slavio nakon sedmeraca. Voriju i dečkima nitko ništa nije zamjerio jer su pokazali obraz i hrabro se borili za dres našeg kluba.

Poraz od Bešiktaš pao je u zaborav već u veljači nakon što smo slavili protiv Nexea s ogromnih 38-33 na otvaranju Lige za prvaka. Još jednom je momčad pokazala iskorak i upisala veliku pobjedu. Ipak, poraz protiv Varaždina udaljio nas je od drugog mjesta. Šteta za ovu momčad koja je to zaslužila.

Priliku za revanš naša momčad dobila je u Poreču na završnici kupa.

“Ja ne idem doma odmah prvi dan, ja u Poreču ostajem do nedjelje” izjavio je Igor Vori svojim igračima aludirajući na to da želi igrati finale Kupa.

Nije to trebao ponavljati ni objašnjavati svojim igračima. Oni su znali što im je činiti. U Poreču je Nexe stradao od sesvetske ruke s nevjerojatnih 32-23. Najveća pobjeda u povijesti našeg kluba za potvrdu, iako ne ligašku, ali onu nama bitnu, da smo druga ekipa u Hrvatskoj. U tri utakmice od Nexea smo izgubili samo jedno poluvrijeme i sami sebi dokazali da se možemo nositi s najvećim momčadima.

U finalu kupa Zagreb je bio zasluženo bolji. Ligaškom pobjedom protiv Spačve potvrđeno je treće mjesto u Premijerci i završena sezona. Sezona koju možemo opisati kao “šaka suza, vreća smijeha”. Porazi protiv Bešiktaša i Varaždina pokazali su nam da imamo još puno prostora za napredak, dok su pobjede protiv Bešiktaša u Jelkovcu i protiv Nexea pokazale da je ova momčad stvorena za najveće stvari.

Sljedeće sezone igrači i trener imat će još veći pritisak. Ali kako su dobro reagirali ove sezone, sljedeću jedva čekamo. Hvala vam na prekrasnoj rukometnoj godini. Za nas ste prvaci, ma kako god tablica izgledala.

Momčad Sesveta u sezoni 2023/2024:

Filip Perić – iz utakmice u utakmicu pokazuje da je zaslužio poziv u reprezentaciju. Sada već iskusni golman koji obožava igrati pred sesvetskom publikom i koji svaku utakmicu pokazuje da je među najboljim golmanima u Hrvatskoj.

Marko Prpić – pojačanje na golu koje u Periću ima odličnog uzora i koje će zaista biti odličan golman. U utakmici protiv Spačve sve to potvrdio.

Nikola Finek – Već je senator u ekipi i svake godini drži konstantu. Leteći Nidžo strah i trepet je za svakog golmana u ligi i u Europi. Sa zadovoljstvom čekamo iduću sezonu u kojoj će ponovno nositi naš dres.

Karlo Godec – stigao kao veliko pojačanje i opravdao sva očekivanja. Majstor na lijevom krilu, ali i u obrani. Odigrao sezonu bez greške i pokazao svoju kvalitetu.

Patrik Hršak – u Sesvete stigao još kao dječak, a sada je postao igrač koji može igrati u najvećim europskim klubovima. U jednom takvom i igra i pokazuje svaku utakmicu da je spreman za najveće stvari.

David Štrković – obrambeni specijalist koji ima težak zadatak svaki utakmicu. Njegova ozljeda sve je zabrinula. S nestrpljenjem čekamo njegov povratak.

Aleksandar Čaprić – Wunderkind koji je dobar dio sezone propustio zbog ozljede, ali kada je bio na terenu pokazao je svu kvalitetu .

Davor Gavrić – teško je opisati što sve on radi za klub. Da ga se stavi na gol ne bi se žalio i skupio bi deset obrana. Ne priznaje nikome da je bolji i ide na pobjedu svaku utakmicu. Motor ove ekipe.

Ivan Dumenčić – deda, tata, senator. Vratio se u klub prije dvije godine i svaku utakmicu pokazuje koliko mu je stalo što je ovdje. Pomoćni trener, igrač, kapetan, radi sve što treba i to na najvećoj mogućoj razini.

Josip Tomić – MVP kadetskog prvenstva. Najbolji mladi igrač Hrvatske i budućnost našeg kluba. Uskočio u Dumine cipele u najvažnijim utakmicama i odigrao nestvarno dobro. Ove sezone pokazao svima o kakvom se igraču radi.

Matej Ćuk – Došao kao pojačanje iz Čakovca. Odmah uskočio u tešku ulogu u ligi koja je puno teža. Tražio formu, ali kada je pronašao ritam pokazao je da se radi zaista o odličnom igraču.

Josip Topić – za njega ne postoji ništa ispod sto posto angažmana. Njemu je svejedno igrao prijateljsku utakmicu ili finale Kupa, on će za sesvetski dres dati sve od sebe.

Filip Turčić – doktor za penale i majstor na desnom krilu. Iskusno desno krilo koje s Topićem čini ubojit duo. Slatke brige Vori ima na toj poziciji.

Nikola Jelovčić – Zadnji put ga je netko jedan na jedan prošao u kadetima, a kada suparnike uhvati u klinč mnogi odustanu od rukometa. Sesvetski ministar obrane.

Mislav Šuker – Kapetan o kojem ne treba trošiti puno riječi. Igrač koji živi za momčad i kojem ni jedan trening ni utakmica nisu teško pali. Veliki radnik i veliki igrač

Zlatko Raužan – Još jedan reprezentativac iz naših redova. Ove sezone pokazao da zaslužuje biti u dresu reprezentacije. Vrhunski pivot na oba kraja terena.

Igor Vori – Jedan od najvećih hrvatskih igrača u povijesti pokazuje da može biti i jedan od najvećih trenera. Pristup momčadi, taktika i srce čine ga trenerom svjetske kvalitete i možemo biti sretni što je kod nas u klubu. Stalo mu je do svakog igrača i pokazuje i kako se vodi momčad. Ponizan u pobjedi, velik u porazu. Pravi trener, lider i uzor mladim igračima.

Branimir Šola – kondicijski trener za poželjeti. Kreativan, oprezan i pristupačan. Desna ruka trenerima u klubu već dugi niz godina i svake godine raste s momčadi. Veliki znalac.

Željko Kercel – majstor fizioterapije i stručnjak za kojeg ne postoji nerješiv problem. Jedan od najbitnijih članova stožera.

Dalibor Škrlec – tehniko svih tehnika. Čovjek koji živi za klub i kojem ni jedan problem nije težak. Ne postoji problem koji on ne može riješiti.

Zlatko Galić – glavni i odgovorni koji je zaslužen što je dvorana u Jelkovcu spremna dočekati i najveće izazove.

Mirko Zorko – uvijek po strani, ali nevjerojatno zaslužan za ove uspjehe. Trener golmana koji je zaslužan za napredak naših čuvara mreže

Josip Ćurković – čovjek iz sjene. Predsjednik na kojeg se predsjednici svih klubova mogu ugledati. Čovjek koji se budi i zaspe s razmišljanjima kako naš klub napraviti boljim. Citirat ćemo jednu njegovu izjavu koja dovoljno govori koliko mu je stalo: “Netko ima ljubav za avione, automobile, kamione, a ja imam ljubav za rukomet”. Hvala vam na vašoj ljubavi šefe, bez vas ništa ne bi bilo moguće.

.