U sportskoj dvorani Srednje škole Petrinja, u organizaciji Rukometnog kluba Petrinja u subotu (18.01.) održan je 3. memorijalni rukometni turnir “Petar Remer” na kojem je nastupilo 16 momčadi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u 2006. i 2008. godištu.

U 2006. godištu naši rukometaši odigrali su dvije dobre utakmice protiv Dugog Sela i Dubrave, ali nisu uspjeli doći do bodova. Dugo Selo je bilo bolje rezultatom 13-10, a Dubrava rezultatom 10-9. U posljednjoj utakmici u skupini pobijedili smo Petrinju 2 rezultatom 16-1. Na koncu su turnir osvojili rukometaši Dugog Sela koji su u finalu bili bolji od RK Petrinje.

U 2008. godištu nastupili smo s dvije ekipe. Sesvete 1 su u skupini A bile bolje od RK Moslavca rezultatom 25-2, RK Dubrave rezultatom 19-7 i RK Sloge rezultatom 19-8. Tim pobjedama osigurali smo nastup u finalu protiv domaćina turnira, kojeg smo na koncu porazili rezultatom 14-9. Sesvete 2 su odigrale nekoliko dobrih utakmica, ali naši dečki nažalost nisu uspjeli ući u borbu za medalju. Pobjeda je upisana protiv RK Cepelina iz Cazina (19-1), a tijesni porazi od RK Petrinje (6-9) i RK Libre Tehničar (7-8). Najboljim igračem turnira proglašen je naš Karlo Čule.

Na turniru su nastupili: Marko Kropek, Ivan Iveljić, Luka Telinec, Dragutin Dominić, Karlo Čule, Toma Pikelja, Fran Renić, Antonio Ćuk, Gabriel Sruk, Kristian Halambek, David Jarčević, Roko Ražov, Lovro Lež, Mihovil Badrić, Josip Badrić, Kristijan Bilić, Ante Kolić, Marko Škrlec, Ante Tomičić, Dominik Valetić, Filip Ićitović, Andrija Karačić, Matej Ravlić, Fran Horvat, Borna Čeović, Borna Pavelić, Luka Eržić, Karlo Leon Lipovac, Zvonimir Baković, Ivano Ljubičić, Tarik Bašić i Šimun Zadro.

Trener 2008. godišta Ivan Cvetković bio je zadovoljan nastupom svojih rukometaša:

“Ekipa Sesvete 1 je osvojila turnir uz četiri pobjede u isto toliko utakmica, a izrazito mi je žao što ekipa Sesvete 2 nije osigurala borbu za medalju jer su se dečki zaista herojski borili. No, ono što smo htjeli dobiti smo i ostvarili – 32 igrača na okupu, cijeli dan su se družili, navijali i borili jedni za druge. Prilikom proglašenja pobjednika upitan sam od domaćina turnira tko je najbolji igrač, a na to pitanje ne mogu dati odgovor jer u ekipi nemamo igrača koji odskače, nego su svi dečki podjednako dobri i podjednako daju doprinos i to je, na kraju krajeva, ono što želim.

Odabir za najboljeg igrača prepustio sam svojim rukometašima i oni su izabrali svog suigrača Karla. Moram reći da je to bilo zasluženo, iako da je bio bilo tko drugi – isto tako bih se složio. Ovo nije floskula, već oni koji nas prate znaju da je to zaista tako.

Dugo vremena se borim i borit ću se protiv bilo kakvih podjela u ekipi. Svi dečki koji su sudjelovali na turniru su podjednako zaslužni za svaki uspjeh, ali i za napredak svih u kolektivu. Zdrava konkurencija je ono što nas gura naprijed.”