Iza nas je sezona kakvu naša Plava tvrđava ne pamti. Drugo mjesto u domaćem prvenstvu, nevjerojatne europske bitke i prepune tribine. Sve to dogodilo se pod dirigentskom palicom čovjeka koji je ove sezone na svojim leđima nosio dvostruki teret – onaj trenera na parketu i onaj glavnog menadžera u uredu.
U velikom izdanju serijala “Na kavi s…” ugostili smo Igora Vorija i pretresli sve detalje ove povijesne godine!
Igore, iza nas je povijesna sezona za MRK Sesvete Triglav osiguranje. Osvojeno je fantastično drugo mjesto u domaćem prvenstvu, ostvaren je i nevjerojatan iskorak u Europi. Gledajući iz kuta osobe koja drži sve konce u klubu, kako bi ocijenio ovu godinu u organizacijskom i sportskom smislu?
Mislim kako je ova godina pokazatelj dugogodišnjeg rada cijelog kluba. Klub čine igrači koji su tu najbitniji, ali isto tako i ljudi oko kluba koji stvarno daju svoj maksimum da ti igrači isključivo misle o svom poslu, a to je rukomet. Sezona iza nas je nezaboravna. Možda na početku nije krenulo kako smo htjeli, ali na kraju je završilo i bolje nego što smo priželjkivali. Gleda se rezultat, a mi smo imali jedan nevjerojatan kontinuitet igara kroz cijelu sezonu – i u prvenstvu, i u Europi.
Kad smo vidjeli kakvu smo skupinu izvukli, rekli smo kako će biti super ako uspijemo uzeti dva boda. Na kraju smo do zadnje minute ostali u borbi za prolazak i ispali za samo jedan gol, što je nešto nevjerojatno. Tu je i promocija igrača; u 12. mjesecu smo imali pet igrača na širem popisu A selekcije, jedan igrač je otišao na Europsko prvenstvo i odigrao sjajan turnir… Sve je to produkt ogromnog odricanja i rada samih igrača. Moram reći, puno su patili, krvavo su radili, ali na kraju su i sami shvatili kako se za sve to isplatilo žrtvovati. Najbitnija je zapravo promocija mladih – u jednom trenutku nam je kroz ligu igralo pet igrača 2008. i 2009. godište, što je za našu klupsku filozofiju nevjerojatno.
Slažemo se, ova je sezona bila za anale, no vratio bih se na početak. Imali smo ona dva nezgodna poraza, jedan domaći, jedan u Europskoj ligi, nakon čega si zapravo ti sjeo na klupu. Kako si gledao na tu situaciju kao trener na terenu, a kako iz kuta iskusnog menadžera i igrača koji zna kako je strpljenje i dugoročno planiranje ključ uspjeha?
Prije svega, tu moram spomenuti Željka Babića koji je sjajno odradio uvodni posao kroz pripreme i kvalifikacije. Dogodio se taj jedan poraz koji je u tom trenutku nama izgledao jako nezgodno, međutim on je radi svojih privatnih stvari morao odstupiti. I ovom prilikom mu se zahvaljujem – mislim kako je stvarno dobar čovjek, odličan trener i napravio je jako dobar temelj.
S druge strane, meni je možda bilo lakše jer sam već radio s tim dečkima, bili su upoznati s mojim načinom rada, a bio sam i menadžer u klubu, pa mi je bilo lakše funkcionirati s njima. Bio je gušt raditi! Bilo je tu, naravno, i trenutaka kad su mi dizali živce, kad bih ih “u top stavio”(smijeh), ali kad gledamo generalno sezonu – to je deset mjeseci mog “maltretiranja” i stručnog stožera. Svaki član stručnog stožera dao je svoj maksimum i time pridonio odličnom rezultatu.
Mislim kako mi još nismo ni svjesni što smo napravili u Europi i koliko smo postali prepoznatljivi u europskim okvirima. Pa pogledajte našu zadnju, finalnu, utakmicu sa Zagrebom gdje smo igrali s mladim igračima: lijevo krilo ima 20 godina, lijevi vanjski 20, srednji 21, desni vanjski 20, golman 22 godine. To su sve mladi igrači i to me jako veseli. U svlačionici imamo par iskusnih igrača koji vode i usmjeravaju, mladi ih prate i to je stvara jednu nevjerojatnu sinergiju i osjećaj pripadnosti.
Kad smo kod EHF Europske lige, to je ogroman sportski, ali administrativni i financijski zalogaj za klub. Smatraš li kako je onaj organizacijski dio posla – osigurati da klub uopće funkcionira na europskoj razini – bio veći izazov, ili je najveća pobjeda zapravo isključivo ovaj rezultat?
Izazov je i jedno i drugo. Voditi klub je ogroman izazov! U Hrvatskoj se borimo s financijama kakve jesu. Svi bismo htjeli više, bolje i jače, ali s tim što imamo pokušavamo raditi najbolje i izvlačimo maksimum.
Bilo je izazovno, pogotovo u početku sezone kad nismo imali dozvolu za igranje u našoj dvorani, a dodatno smo saznali da moramo u kvalifikacije. Svi su nas gledali kao nekakve autsajdere, što je i legitimno kad pogledate budžete ostalih momčadi. Ali vraćam se na ljude u organizaciji, volontere kojima je to hobi i koji svoje slobodno vrijeme daju za klub! Zajedno smo uspjeli osigurati da igramo u Plavoj tvrđavi, da tribine budu pune i da se na kraju odlično prezentiramo. Igrači su tu fokus, oni su ta lokomotiva koja vuče, ali svaki detalj u klubu – od PR-a i tajnika, pa do čistačice i ekonoma – radi svoj posao najbolje što može. Ti mali kotačići stvorili su ovaj vlak kojem su igrači “lokomotiva”.
Ajmo se sad malo vratiti na teren. Kakva je situacija kad utakmica ne ide po planu? Kada gubimo i kada pozoveš time-out, kako je to voditi dečke u kriznim trenucima? Biraš li riječi da ih vratiš u pravi ritam, a da ne stvoriš dodatni pritisak?
Kako je to? Užasno kad gubiš… Nije dobro, to znači da nešto nismo dobro napravili! Kao trener nisam “galamdžija”. No kad poludim i kad “uđem u crveno”… Ali radiš s mladim igračima; neke greške jednostavno moraš istrpjeti i zažmiriti na jedno oko.
Mi se za svaku utakmicu spremamo isto – i za Europu, i za Ligu, i za Kup. Ono što me oduševilo, pogotovo u prvom dijelu sezone; Europa je bila jako naporna, putovanja, pripreme, treninzi, sve to troši – kako emocionalno tako i fizički. I unatoč napornom tempu Europe, Liga nam nije patila. Igrali smo ju na “iskustvo” bez obzira što smo mladi, nanizali smo 15 pobjeda za redom u Ligi i ta pozitivna energija nas je vukla.
Naravno ima dana kad padneš, kad ti se ne da i to je normalno. Tu mi kao treneri moramo procijeniti i shvatiti kada pustiti ili kada povisiti ton. Kao trener pokušavam nešto što sam naučio kroz karijeru prenijeti na njih – a najteži dio je uvjeriti ih da vjeruju u sebe i u ono što rade! Shvatiti da možeš protiv svakoga i nikome ne priznajem pobjedu dok god utakmica ne završi. Ako mi vjerujemo u sebe, napravit ćemo nešto, i to smo ove sezone pokazali.
Kad smo već uz teren, rekao si kako si smiren tijekom govora i time-outa. Međutim, gledajući te cijelu sezonu, rekao bih kako si jedan od najaktivnijih trenera uz aut-liniju! Koliko često pratiš tu obrambenu liniju, izgleda kao da i sam braniš.
E pa to je taj dio njihove mladosti na koji sam onako malo lud! Moraš ih cijelo vrijeme voditi i proživljavati utakmicu s njima, faktički igrati s njima. Što se tiče napada, jako sam opušten i tu nemam stroga pravila, volio bih čak da su još kreativniji. Ali u obrani se pravila moraju poštivati i na to sam jako alergičan! Kad mi netko krene “ali…”, tu nema “ali”, stani tamo gdje sam ti rekao! Jesam aktivan uz teren, makar mislim kako sam se s vremenom i malo smirio. No, opet, kad me uhvati moja žuta minuta – onda baš i nisam za kontrolu! (smijeh)
Kao rukometna legenda osvojio si sve što se može osvojiti. Igrači te sigurno gledaju s ogromnim poštovanjem. Je li ti bogata igračka karijera olakšala postavljanje autoriteta ili to nosi i određenu težinu?
U početku sigurno je, ali na kraju igrači su lukavi i premazani svim mastima (smijeh). Ne možeš samo na autoritet raditi. Do jednog trenutka možeš, a onda kad se opustiš – gotov si!
No, sve što sam im govorio, u 90% slučajeva tako bi se i dogodilo na utakmici, pa su sigurniji u moje riječi i savjete.
Kad je stručni stožer dobro posložen, stručan, ide u istom smjeru s igračima – stvara se nevjerojatna kemija i atmosfera koja se prenosi i na igrače. Tu su Ivan Stevanović (Stivi) koji je imao ogromnu karijeru kako igračku tako i trenersku, Daniel Brajković naš kondicijski trener s ogromnim iskustvom i znanjem, fizioterapeut Željko Kercel i naš dobri duh Dalibor Škrlec kao tehniko. Ranije je s nama bio i naš Branimir Šola kao kondicijski i pomoćni trener koji je sigurno ostavio traga kroz godine rada.
Možda ljudi nisu svjesni gledajući samo prvi tim, ali Sesvete su puno više od toga. Jako puno ulažemo u omladinski pogon. Gledajući dugoročno, koliko si zadovoljan razvojem mladih igrača i činjenicom da smo postali jako poželjna sredina za najveće hrvatske talente?
Znaš kako se kaže – trener nikad nije zadovoljan, uvijek može bolje! Mi smo razvojni klub! Stvaramo mlade igrače, dolaze u prvu momčad, a s druge strane tražimo rezultat.
Ja bih mladog igrača stavio u prvu momčad, a njemu trebaš dozvoliti da griješi, uči, a istovremeno moraš pobjeđivati. Nema logike! Nama je to, Bogu hvala, uspjelo! To je jedno čeličenje kroz koje su ušli u naš prvi sastav Josip Tomić, Mihael Udovičić, Tin Baković, Nikola Kahlina…
Jako puno ulažemo. Naša djeca svaki dan imaju treninge. Svaka selekcija ima dva trenera, kondicijskog trenera, trenera golmana. To su ogromna sredstva uložena u omladinski pogon, a dođu na naplatu jako, jako kasno. Dolazimo do situacija da dijete od 18 godina ne može participirati u seniroskom rukometu jer je još u razvoju, no uvijek ima ekstra talenata koji mogu odmah sudjelovati. Većina ima “rupu” od 2 godine (između 18. i 20.) kada ih šaljemo na posudbu u druge klubove (1. HRL ili Premijer liga) kako bi stasali kao igrači i ljudi. Najteže je stvoriti dobrog igrača, a pogotovo vanjskog. To iziskuje puno vremena, puno sreće, ogramn trud i rad. Tu sigurno možemo biti bolji.
Možda bi nam bilo lakše kupiti nekog igrača, no orijentirani smo isključivo na naše i siguran sam da idemo u dobrom smjeru. Pod navodnicima, nama je “stranac” kad dovedemo igrača iz Bjelovara. Ljestvicu smo podigli jako visoko, ali osobno smatram kako se jedino radom može nešto napraviti. Kako mi kažemo, trebamo se “zatvoriti u ovaj naš rudnik” i raditi!
⚡ BLIC PITANJA ZA KRAJ ⚡
- Što ti je draže? Utakmica s puno taktičkog nadmudrivanja ili brzi run and gun rukomet? Volim onako run and gun.
- Tvoja filozofija: Napad donosi publiku, ali obrana osvaja prvenstva. Slažeš li se s tim? Slažem se u potpunosti! Ali sve više generacija zaboravlja obrambeni dio, a svi gledaju samo napadače i tko je zabio. Nitko ne gleda ovaj teži dio koji je zahtjevniji. Rukomet se generalno promijenio i moraš se tome prilagoditi.
- Najemotivniji trenutak sezone? Povijesna pobjeda u gostima protiv Toulousea ili osvojeno drugo mjesto u ligi? Osvojeno drugo mjesto.
Za kraj, tvoja poruka svima onima koji vole i prate klub – koji su s nama disali cijelu sezonu?
Prije svega, veliko im hvala na podršci koju nam daju! Čak i za one trenutke kad zbog nas čupaju kosu, no na kraju sve dobro završi(smijeh). Vraćam se na utakmicu kod kuće s Toulouseom – zadnjih pet minuta doživio sam atmosferu njemačkih dvorana, cijela dvorana je bila na nogama, igrači su bili izvan sebe te i danas pričaju o tome. Nadam se kako ćemo to preslikati na sljedeću sezonu, ali ne na zadnjih pet minuta, nego na punih 60 minuta! Neka se sada fino odmore, napune baterije i vidimo se sljedeće sezone!
Nadam se da ste uživali u ovoj sezoni. Siguran sam kako će sljedeća sezona biti izazovna za nas, ali uz vašu pomoć i potporu na tribinama, volontiranjem u klubu, svima će nam biti lakše.
Još jednom, za kraj, veliko hvala u moje ime, u ime kluba i igrača.
