Njegovo ime sinonim je za čudesne obrane u hrvatskom dresu, europsku broncu iz Poljske i nastup na Olimpijskim igrama u Riju. Ivan Stevanović – naš Stivi, danas svoje bogato znanje i međunarodno iskustvo prenosi na čuvare mreže u našoj Plavoj tvrđavi.
Nakon povijesne sezone, sjeli smo na kavu s trenerom vratara MRK Sesvete Triglav osiguranje i pretresli sve – od novog sustava rada do tajni modernog golmanskog treninga.
Stivi, iza nas je povijesna sezona za Plavu tvrđavu. Osvojili smo sjajno drugo mjesto u domaćem prvenstvu i ostvarili velik iskorak u Europskoj ligi. Kako iz kuta trenera vratara gledaš na prošlu sezonu i koliko si zadovoljan napretkom naših čuvara mreže?
Moram priznati kako sam jako zadovoljan. Mislim kako sada već drugu sezonu zaredom držimo nekakav nivo. Rezultat je iznad očekivanja. Radili smo jako puno, imali smo fantastičnu sezonu bez puno ozljeda, što je bilo izuzetno bitno. Dečki su odradili fantastičan posao, sve što smo od njih tražili, i na kraju krajeva, to se vidi po našem rezultatu.
Pred nama je nova sezona i jedno novo poglavlje. Igor Vori vratio se na zahtjevnu menadžersku poziciju, a na klupu je stigao Andrija Nikolić. Što očekuješ od nove sezone i kako teku pripreme te prilagodba novom sustavu rada?
Pripreme teku jako dobro. Igrači su Andriju prihvatili izuzetno lijepo. Radi se puno. Rad je malo drugačiji i naravno kako igračima treba neki period za privikavanje, ali nije to ništa što oni već negdje nisu vidjeli. Tako da vjerujem kako će se brzo priviknuti i da ćemo nastaviti s dobrim rezultatima.
Ti i Igor Vori ste dijelili svlačionicu u klubu, ali i u hrvatskoj reprezentaciji. Koja je razlika između onog vašeg igračkog druženja i ovog današnjeg, kad ste zajedno vodili momčad u Sesvetama?
Druženje je zapravo isto, ali sam način rada je puno kompleksniji. Ima puno stvari na koje smo mogli utjecati i onih na koje nismo, a za neke nismo ni znali dok smo bili igrači – to su one stvari koje se rješavaju iz pozadine. Ali vjerujem kako smo u ta dva navrata odlično surađivali, što se na kraju i vidi na rezultatu.
Hajmo jedno “zločesto” pitanje: Tko je koga više slušao na terenu dok ste igrali, a tko više koga sluša na klupi i u stožeru?
Moram priznati kako sam u oba slučaja ja čak više slušao njega! Iako, dok sam bio igrač, malo mi je manje toga ulazilo u glavu od onoga što je on govorio. Ali sada vidim kako je u nekim stvarima naravno bio u pravu. Vjerujem kako je to uzajamno poštovanje urodilo time da naša suradnja bude dobra i uspješna.
Igor nam je u intervjuu na kraju sezone priznao kako je u obrani alergičan na nepoštivanje pravila te da često ima “žutu minutu” uz aut-liniju. Kako si ti proživljavao te njegove trenutke na klupi i tko je od vas dvojice zapravo onaj smireniji, odnosno glas razuma u kriznim situacijama?
Rekao bih kako sam ja puno, puno smireniji! (smijeh) Ali naravno, posao glavnog trenera je jako kompleksan i normalno mi je kako u nekim trenucima on “uđe u crveno”. To je u principu jedna od stvari koja je normalna u trenerskom poslu. Nekada igračima kažeš sve – neki put oni to mogu odraditi, neki put ne mogu. Svi mi mislimo najbolje, tako da su te “žute minute” zapravo normalne i realne.
Kada se spomene tvoje ime, prva asocijacija su čudesne obrane u hrvatskom dresu, nezaboravna bronca u Poljskoj 2016. godine i nastup na Olimpijskim igrama u Riju. Mnogi kažu kako je nastup na Olimpijadi apsolutni vrhunac i san svakog sportaša. Koji je tebi najzanimljiviji i najemotivniji trenutak iz bogate karijere?
Naravno kako je cijelo prvenstvo u Poljskoj bilo nešto što je obilježilo moju karijeru, ali Olimpijada je isto bila poseban doživljaj. Iako na kraju nismo završili tamo gdje smo očekivali i bili smo peti, to svakako ostaje jedno posebno poglavlje u mom životu.
Branio si u reprezentaciji te u mnogim europskim klubovima i ligama. Koliko ti to međunarodno iskustvo danas pomaže kad pripremaš naše golmane u Plavoj tvrđavi?
Pomaže zapravo jako puno. Ako trener zna prenijeti svoje igračko iskustvo, može golmanima pomoći da “preskoče” neke levele na kojima bi se inače duže zadržali. Na meni je da im to prenesem na najbolji mogući i njima najrazumljiviji način.
Ove godine održan je prvi, povijesni HRS-ov kamp specijaliziran isključivo za vratare, a ti si sudjelovao kao predavač i trener. Kako je bilo raditi s najvećim golmanskim talentima iz cijele države i kakva je budućnost među našim vratnicama?
Treba reći kako sada imamo Kuzmanovića i Mandića na top nivou, a nakon njih tu su Herceg i Kahlina s kojima sam radio u mlađim reprezentacijama. U Savezu smo sada zapravo pokrenuli nešto novo i ja sam dio toga; pokušat ćemo obučiti mlade golmane i trenere vratara kako bismo “uniformirali” jedan način rada i mogli pratiti svijet. Trenera golmana je jako malo i moramo svi biti zajedno kako bi u hrvatskom rukometu svima bilo bolje.
Koliko se zapravo promijenio golmanski trening i način obrana s obzirom na to kako je moderan rukomet postao jako brz – pravi “run and gun”? Što se danas više zahtijeva od golmana, a što prije nije bilo tako naglašeno?
Način rada i same vježbe na treningu u većini se nisu promijenili. Ali situacijski trening koji radimo s igračima se promijenio. Golmana danas cijelo vrijeme tjeramo da razmišlja, pošto su se šutevi koji su se nekada događali s 9 ili 10 metara, sada prebacili na 8 metara. Nama je kao trenerima golmana nemoguće dodatno “ubrzati” vratare kako bi stizali te brze lopte, pa je ključno da u svakom trenutku budu ispravno postavljeni kako bi imali veću mogućnost za obranu. U jednu ruku golmanski se posao nije puno promijenio, a u drugu ruku – zbog brzine rukometa – golmani danas moraju biti veći “fizikalci”, a pritom puno više razmišljati.
Josip Topić je nedavno u našem intervjuu izjavio kako su samo golmani “posebna sorta” u rukometu, dok su ostali “normalni”. S njim se složio i Finek. Slažeš li se ti s njima i što zapravo jedno krilo ili bek ne razumiju o golmanskoj poziciji?
Mi smo nekad znali reći kako su golmani “posebna sorta”, ali su to onda bili i ljevaci! (smijeh). A Finek bi tu možda mogao nešto više i reći pošto je on nekoć i sam bio golman, tako da on zapravo dobro poznaje našu poziciju.
Kako izgledaju ljetne pripreme i specifični treninzi za čuvare mreže?
Ove godine smo po prvi put imali neki duži period gdje smo im dali slobodno, jer je prošla sezona stvarno bila jako dugačka i naporna. Ali baza koju golmani rade u pauzi zapravo je slična onoj igračkoj – oni odrađuju trčanja, teretanu i sve to izgleda slično. Naravno, kasnije se treninzi počinju raditi specifično, s obzirom na dio sezone.
Za kraj, Plava tvrđava je prošle sezone zaista gorjela, a publika je prepoznala nevjerojatan trud cijelog tima. Koja bi bila tvoja poruka našim navijačima uoči početka nove sezone?
Dođite u što većem broju! Nadam se kako ćemo vas razveseliti i kako ćemo odigrati barem isti broj utakmica kao i lani. Pomozite nam da opet budemo jedna svijetla točka!
⚡ BLIC PITANJA ZA KRAJ ⚡
- Skinuti čisti zicer sa 6 metara ili obraniti sedmerac u zadnjoj sekundi za pobjedu? Sedmerac!
- Trening snage i teški utezi u teretani ili refleksni treninzi s teniskim lopticama? Refleksni treninzi s teniskim lopticama.
- Obrana na iskustvo i postavljanje ili na čisti refleks i eksplozivnost? Uvijek na iskustvo i postavljanje.
- Igor Vori kao suigrač na crti ili kao šef u klubu? Kao šef u klubu, sad to moram reći jer mi je direktor!(smijeh)
- Pripreme u dvorani na +35°C ili naporna europska gostovanja usred zime? Uh, dobro pitanje. Rekao bih čak onda radije pripreme u dvorani na +35°C!
