U našoj Plavoj tvrđavi, on je domaći dečko. Živi pet minuta od dvorane, leti po desnom krilu i ne boji se preuzeti odgovornost kada se utakmica lomi. U klub je stigao 2020. godine i danas je jedan od stožernih igrača naše momčadi.
U novom izdanju serijala “Na kavi s…” ugostili smo našeg Josipa Topića, svima poznatijeg kao – Jopa!
Jopa, u klubu si od 2020. godine. Finek je nedavno spomenuo kako ste te sezone stigli ti, on i Perić. Kako iz današnje perspektive, kad redovno igramo Europu, izgleda taj vaš zajednički put od dolaska do danas?
Pa nestvarno, zaista nestvarno. Prelijep je osjećaj. Ja sam domaći dečko i stvarno je nevjerojatno kada velikani poput Toulousea, Vardara i ostalih sjajnih europskih ekipa dolaze u Plavu tvrđavu, a mi se s njima borimo rame uz rame.
Šest godina u jednom klubu je ozbiljan staž u modernom rukometu. Mnogi kažu kako je Plava tvrđava mjesto gdje se igrači osjećaju kao obitelj. Je li to glavni razlog tvog ostanka i što ti osobno znače Sesvete?
Znače mi jako puno. Živim pet minuta od dvorane i stvarno mi je lijepo u klubu. Imam podršku svih – od trenera, predsjednika pa do suigrača. Ekipa je dobra, odlično se trenira. Mislim kako smo svake godine sve uspješniji, klub kontinuirano raste, a samim time i ja kao igrač rastem uz njega.
Nosiš broj 99 na dresu. Pretpostavljam kako je to povezano s godinom tvog rođenja, no ima li još neka priča iza tog broja?
Zapravo nema! Nije to čak ni primarno zbog godine rođenja. U prijašnjem klubu sam nosio taj broj, ovdje je bio slobodan kada sam došao i jednostavno se to nastavilo.
Igraš na poziciji desnog krila. U rukometu uvijek kruži priča kako su ljevaci “posebna sorta”, jako cijenjeni i specifični. Slažeš li se s tim?
Samo su golmani u rukometu posebna sorta, a mi ostali smo, mislim, sasvim normalni! (smijeh) Tako da da, malo nas ljevaka ima, ali ne bih nas izdvajao od drugih.
“Samo su golmani u rukometu posebna sorta, a mi ostali smo sasvim normalni!”
Što jedno desno krilo čini vrhunskim igračem?
S godinama igranja dobiješ iskustvo i onda se više oslanjaš na to. Ali uvijek ti treba svega pomalo – kondicija, brzina, tajming i dobar skok.
Ove sezone smo imali nekoliko infarktnih završnica. Svi jako dobro pamtimo tvoj ključni gol još dok smo bili u Ligi B, kad je Nexe gostovao kod nas. Zabio si u 52. minuti za 29:26, čime smo prelomili utakmicu. Kakav je osjećaj zabiti tako bitan gol pred ludnicom u našoj dvorani?
Teško je to opisati. U tom trenutku ne razmišljaš o tome, ne gledaš koja je minuta. Jednostavno si toliko fokusiran na utakmicu da ti je to kao i svaki drugi gol. Dok si na terenu, od silne koncentracije ni ne shvaćaš u potpunosti što se događa oko tebe na tribinama.
Koliko te teške europske utakmice i “tučnjave” na terenu pomažu u bildanju samopouzdanja?
Kada igraš protiv najboljih, samim time i ti postaješ bolji igrač. Što se tiče “tučnjava”, nisam ja toliko upleten u njih, to je više posao za našu sredinu obrane. Šuker i Raužan tu dosta daju, ali dosta i primaju! Ali svakako znači puno. Kao sportaš uvijek želiš igrati i nadmetati se s jačim ekipama da zapravo vidiš gdje si.
E sad, malo zafrkancije. Finek te u svom intervjuu prozvao kao igrača kojeg najviše voli zafrkavati, ali je dodao kako ti znaš jako dobro uzvratiti šalu. Jesi li mu već spremio neku osvetu?
Osveta se može dogoditi svaki trening! Treba biti oprezan – i on sa mnom, i ja s njim. Uvijek je šala u svlačionici. Znamo se dugo, od kada smo došli u klub, i to već godinama traje. Ali tu moram spomenuti i dodati… pošto nijedan intervju ne može proći a da se moj kumić Duma ne spomene, mislim kako se i njega dosta zeza i da je odličan za šalu.
Imate li neki nadimak za Dumu?
Ima ih puno, ali “Deda” je jedan od onih bitnijih. Ja ga zovem kumić, pa ga sad i drugi znaju tako zvati, ali “Deda” ostaje.
Tko je po tebi najveći zabavljač u ekipi, a tko najteže podnosi poraz?
Najveći cirkusant je definitivno Finek! E sad, koga on i koliko zabavlja, to je već druga stvar. (smijeh) A tko najteže podnosi poraz? Hvala Bogu, nije ih bilo toliko puno ove sezone, ali rekao bih – trener. Trener vjerojatno najteže.
S obzirom na to kako je ritam utakmica ove sezone bio ubitačan, tko ti je najčešće cimer na putovanjima?
Moj cimer je “Deda”, odnosno Duma. Otkad je on došao u klub, par godina nakon mene, družimo se van terena, obiteljski smo povezani… jednostavno sam ga uzeo pod svoje! Tako da je Duma moj cimer.
“Moj cimer je Deda (Dumenčić). Otkad je došao u klub, jednostavno sam ga uzeo pod svoje!”
Kako najradije kratiš vrijeme u busu ili avionu?
Pogledam nešto na YouTubeu, pričamo međusobno, tu je i ta zafrkancija s Finekom… Ali najviše od svega – spavanje.
Za kraj, koji su tvoji osobni ciljevi u nastavku sezone i imaš li neku poruku za naše navijače?
Osobni cilj mi je da nastavim rasti kao igrač, a da klub ostvaruje što veće uspjehe. Želim da svake godine idemo stepenicu više, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. A navijačima poručujem jedno veliko hvala! Nadam se kako će nas i dalje podržavati jer nam to nevjerojatno puno znači. To nam je dodatni motiv, diže nas, i kada nam možda malo ne ide, oni nam daju taj jedan postotak više i bude nam lakše kad znamo za koga igramo.
Iznad svih SESVETE! 😎
