Željko Kercel ključan je, iako često nevidljiv, kotačić bez kojeg niti naš klub, a niti hrvatska rukometna reprezentacija ne bi mogli funkcionirati na najvišoj razini. Kroz njegove ruke svakodnevno prolaze vrhunski sportaši, a u novom izdanju serijala “Na kavi s…” otkrio nam je kako je raditi iza kulisa, rješavati ozljede i održavati red u našoj svlačionici.

Željko, paralelno brineš o našim dečkima u Plavoj tvrđavi, zdravlju hrvatske rukometne reprezentacije i uspješno vodiš vlastiti centar za fizikalnu terapiju. Svi se u klubu pitaju kako je moguće uskladiti sve te obveze i gdje pronalaziš energiju za takav brutalan radni tempo?

Gdje naći energiju je jako dobro pitanje!(smijeh) S obzirom na to kako moj radni dan praktički kreće u 7 ujutro i traje uvijek do 10 navečer, tu se nekako nađe vremena i za moje sportaše, i za klubove, i za moju privatnu fizikalnu terapiju. Uglavnom, na puno sam mjesta u isto vrijeme.

Koliko se rad u klupskom rukometu razlikuje od onog reprezentativnog?

Ne razlikuje se puno. Jednaku važnost pridajem i profesionalnim sportašima, reprezentativcima, ali i rekreativcima. Prevencija ozljeda se provodi na isti način kod jednih i kod drugih. Prevencija i važnost zdravlja su svugdje na prvom mjestu.

Što bi izdvojio kao svoj najveći profesionalni izazov?

Profesionalni izazov je svesti sve ozljede na neki apsolutni minimum. Cilj nam je krenuti u sezonu bez ikakvih ozljeda i pokušati proći kroz natjecateljski dio sa što manjim brojem povreda, ako je to ikako moguće.

Igor Vori je u svom intervjuu naglasio kako je prošle sezone stručni stožer funkcionirao kao obitelj. Kako u praksi izgleda tvoja svakodnevna suradnja s trenerima, pogotovo kada moraš procijeniti je li igrač spreman za parket ili mu treba pošteda?

Tu uvijek bude malo trzavica između trenera i fizioterapeuta. Trenerima je primarno da igrač bude spreman za teren, a mi fizioterapeuti ga, ako igrač nije 100% spreman i na svom nivou, volimo staviti sa strane. Trenerima to ne bude najdraže, ali uvijek nađemo zajednički jezik. Oni shvaćaju kako se igrač mora prvo u potpunosti oporaviti i vratiti u formu kako bi od njega dobili onaj pravi maksimum na terenu.

Mogli bismo reći: fizioterapeuti 1, treneri 0?

Pa nije tako, uvijek je 1:1. Kompromis drži kuću na okupu. Uvijek se dogovorimo, izađemo jedni drugima ususret i nađemo rješenje.

Mnogi sportaši kažu kako je fizioterapeut često i psiholog jer se na stolu za masažu vode najiskreniji razgovori. Otvaraju li ti se naši igrači i hoćeš li nam otkriti neke pikanterije?

Igrači se uvijek otvore. Mi fizioterapeuti smo tu prva linija obrane. Uvijek svojim igračima kažem kako ono što oni meni kažu u sobi, ostaje strogo između mene i njih. U mojoj dosadašnjoj karijeri nikada nijedna stvar koju mi je igrač povjerio nije izašla van zidova naše fizio sobe. Tako da, pikanterije od mene nećete dobiti!(smijeh)

Kao službeni fizioterapeut reprezentacije proživio si velika natjecanja s ritmom utakmica dan za danom. Koliko je to iscrpljujuće za tijelo rukometaša i kako ih uspijevaš regenerirati u tako kratkom roku?

Jako je iscrpljujuće za igrače. Ali uvijek naglašavam kako nisam ja tamo jedini – na velikim natjecanjima nas je tri terapeuta i radimo praktički dan i noć. To znaju i igrači koji su tamo; mi smo im na raspolaganju doslovno 24 sata dnevno. Nema tu radnog vremena, igrač se javi čim osjeti bol ili napetost i mi to moramo odmah odraditi.

Svjedoci smo kako je rukomet postao strahovito brz, s puno više kontakata. S kojim se problemima i ozljedama današnji rukometaši najčešće susreću?

Najviše ozljeda ima oko koljena i ramena. Prije svega jer su igrači trkački puno brži, jako je puno utakmica u nogama tijekom natjecanja pa zbog te brzine modernog rukometa ramena i koljena trpe najveću silu i najčešće “pucaju”.

Kako se sportska fizioterapija prilagodila tom novom, brzom stilu rukometa?

Prilagodili smo se tako što smo nabavili puno novih aparata. Kako napreduje tehnologija, tako i mi fizioterapeuti idemo u korak s njom. Danas najčešće koristimo tekar terapiju, lasere, Normatec limfnu drenažu uz, prije svega, klasičnu masažu. Sve to u kombinaciji daje puno bolji učinak i znatno bolji oporavak poslije same utakmice, ali i služi kao prevencija ozljeda.

Koliko ti primjena najnovijih trendova iz tvog centra Fizio Medianus pomaže u brzom vraćanju naših igrača na teren?

Puno pomaže. Radeći s općom populacijom stalno vidimo što bi moglo dodatno pomoći i našim sportašima. Kombiniramo jako puno manualnih terapija uz najmoderniju aparaturu. Sve to skupa omogućuje nam da igrača u najkraćem mogućem roku vratimo u trenažni proces, svedemo bol na minimum i regeneriramo ga na svaki mogući način.

Naš klub se ponosi jakom školom rukometa. Što bi iz svog iskustva poručio našim klincima i njihovim roditeljima oko zagrijavanja i sitnih ozljeda?

Prije samog treninga obavezno je napraviti vježbe aktivacije i istezanja, a nakon treninga ponovno istezanje. Prilikom pojave bilo kakve boli, pa makar i najmanjeg zatezanja, igrač se mora odmah javiti klupskom fizioterapeutu! To je iznimno važno. Nema onoga “danas boli, sutra će proći“. Neće proći! Sutra bol može biti malo slabija, ali ozljeda ostaje. Ako se zbog toga dogodi veća ozljeda, igrač će puno duže izbivati s treninga, a za tim nema potrebe. Kod nas je to već odlično posloženo – i mlađe ekipe i roditelji odmah me kontaktiraju i sve ozljede rješavamo u najranijoj fazi.

Za kraj, kakvo je zdravstveno stanje u ekipi pred početak novih izazova i koja je tvoja poruka navijačima?

Zdravstveno stanje je iznimno zadovoljavajuće! Nemamo nijednog aktivno ozlijeđenog igrača koji ne bi mogao krenuti s pripremama. Ove sitne ozljede koje vučemo od kraja sezone su pri samom kraju. Nismo krenuli u pripreme ni s jednom težom povredom. Poruka navijačima je jednostavna: dođite, zdušno navijajte, podržite sve naše dečke od najmlađih do najstarijih i svi budimo jedan za sve, a svi za jednoga!

⚡ BLIC PITANJA ZA KRAJ ⚡

  • Klasična sportska masaža rukama ili moderne tehnike? Klasična masaža.
  • Brzo saniranje ozljede pod adrenalinom ili temeljita rehabilitacija? Temeljita rehabilitacija, ovisno o kakvoj je ozljedi riječ.
  • Igrač koji traži masažu prije treninga ili onaj koji dođe kad više ne može hodati? Ne masiramo se nikada prije treninga! Tko god osjeti ozljedu poslije treninga, ide odmah na stol.
  • Stres na klupi reprezentacije pred 15.000 ljudi ili infarktna završnica u našoj Plavoj tvrđavi? Naša infarktna završnica!
  • Ledena kupka poslije teške utakmice ili lagano regeneracijsko trčanje i rastezanje? Lagano regeneracijsko trčanje i rastezanje.